Stanovnici Dženneta ce ono sto zele postici

Koliko je zapravo onih koji osjećaju Božiju blizinu u svojim životima, čak i onda kada formalno obožavaju Allaha, kada su u ibadetu i kada Ga dozivaju?

Allah Sebe opisuje svojstvom blizine, pa tako u Kur'anu veli: ”Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16.);

”A zašto vi kad duša do guše dopre, i kad vi budete tada gledali, – a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite.” (El-Vaki'a, 83.-85.);

”A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.” (El-Bekara, 186.);

”Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.” (Hud, 61.)

Kada su ashabi povišenim glasovima upućivali dove, Muhammed, s.a.v.s., rekao im je: ”O ljudi, obuzdajte se! Vi ne dozivate ni gluhog ni odsutnog. On je sa vama, On sve čuje i odaziva se.” (Buharija i Muslim)

A u nekim predajama kod imama Muslima, dolazi: ”On vam je bliži nego vratovi deva koje jašete.”

Allah sve čuje, On čuje otkucaje ljudskih srca; On nije odsutan, već je stalno prisutan, kao što dolazi u Kur'anu: ”Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili; On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome što su radili.” (El-Mudžadela, 7.)

Vjerovanje samo po sebi donosi dobro i blagoslov. Međutim, velika je razdaljina između riječi i njihovih značenja i samo je Allah obuhvata Svojim apsolutnim znanjem. A udaljenost između teorijskog vjerovanja i njegove potvrde u životu i uprisutnjenja u srcu, veća je nego razdaljina između nebesa i Zemlje.

Istinsko vjerovanje podrazumijeva da osjećaš da je Allah s tobom prilikom svake tvoje izgovorene riječi, djela i bilo kakvog zanimanja. Na to aludira ajet: ”Što god ti važno činio, i što god iz Kur’ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate. Gospodaru tvome ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu, ni koliko trun jedan, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj.” (Junus, 61.)

Nema ništa ljepše ni veličanstvenije u životu od toga da osjećaš Allahovu blizinu i prisutnost dok Ga obožavaš, dok si u ibadetu, dok Ga dozivaš u svojim skrušenim dovama i iznosiš Mu svoje brige i svoj bol, jer On je Onaj Kojem ništa skriveno nije.

Uzvišeni je objavio: ”I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog, Koji te vidi kada ustaneš

da sa ostalima molitvu obaviš, jer On, doista, sve čuje i sve zna.” (Eš-Šu'ara, 217.-220.); ”A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ, i noću Ga veličaj i kad se zvijezde gube.” (Et-Tur, 48.-49.)

Nema ništa veličanstvenije od toga da osjećaš Njegovu blizinu, da je s tobom i da je uz tebe i onda kada se potpuno osamiš, kada ti duša stremi nebeskim visinima, kada se ”pobratimiš” sa stvorenjima koja Ga veličaju i hvale i kada osjećaš da nisi usamljen u kosmosu koji predano robuje i veliča Uzvišenog Stvoritelja.

Nema ništa ljepše od toga da osjetiš prisutnost koja te ne napušta, a ti si lišen snage, pa se kroz taj osjećaj povežeš sa izvorom snage koju niko ne može pobijediti niti može oslabiti, kao što dolazi u ajetu: ”A riječ Naša je davno rečena o robovima Našim, o poslanicima: ‘Oni će biti, doista, potpomognuti i vojska Naša će zacijelo pobijediti!'” (Es-Saffat, 171.-173.) Da osjetiš tu dobrotu, milost, blagostanje, plemenitost, a ti si bio nemaran prema Njemu i noga ti je poskliznula, ili su te tvoje strasti pobijedile i nadjačale, a On te i pored toga čuva, strpljiv je na tvojim grijesima, pruža ti uže nade i ostavlja ti vrata Svoje milosti otvorena, ne bi li se vratio Njemu i zatražio oprost i poželio da budeš na odabranom i uzvišenom stepenu kod Njega, bez obzira na dugotrajnost tvog nemara i stepen tvoga okretanja od Njega, jer Allahova milost je daleko iznad toga da bi je mogao zamisliti i pojmiti.

Nema veće blagodati na Ahiretu od gledanja u Allahovo plemenito lice u Džennetu, a nema veće blagodati na dunjaluku od osjećaja Allahove bliskosti i prisutnosti.

Nema boljeg, plemenitijeg i većeg džihada od truda srca da dokuči i osjeti tu prisutnost, da savlada sve prepreke i odagna brige, da izađe iz stanja unutrašnje stiske, skučenosti i tjeskobe te zakorači u osamu koja znači osjećaj Allahove prisutnost kroz druženje sa Njegovim lijepim imenima i svojstvima savršenstva, kao da nikog nema pored i oko tebe. Trud da se dostigne taj stepen, jeste najbolji, najveći i najkorisniji profit. Zadržavanje srca u stalnoj vjerskoj i imanskoj budnosti je vrlo teško, gotovo nemoguće. Zbog toga je vođa svih znalaca i pobožnjaka, Muhammed, s.a.v.s., o toj prisutnosti rekao: ”Smirenost obuzme moje srce i ja činim istigfar i tražim oprost od Allaha, sto puta na dan.” (Muslim)

U takvom stanju um i mašta ostaju zbunjeni i zapanjeni istovremeno i svaka slika koju ljudski um može zamisliti postaje uzaludna i ništavna i ona nema nikakve veze sa tim veličanstvenim trenutkom. Ljudska mašta, makoliko joj pustio na volju, u takvom stanju ne može zamisliti istinsku i autentičnu sliku, iako je ljudima svojstveno da u misilima, u mašti, stvaraju slike onoga što poznaju, o čemu pišu, čemu su svjedočili, a zatim pokušavaju da to u svojoj mašti uveličaju, zaboravljajući da zamišljaju nešto što je nematerijalno i što svojim umom i maštom ne mogu dokučiti.

Kada je Musa, a.s., nakon što je razgovarao sa Allahom, rekao: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” (El-A'raf, 143.) Allah mu je odgovorio: ”Ne možeš me vidjeti” – reče – ”ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu vidjet ćeš Me!” (El-A'raf, 143.) Nakon toga, Allah se otkrio brdu i sa zemljom ga sravnio, a Musa, a.s., je, gledajući taj prizor, onesvješćen pao. Kad se osvijestio, rekao je: ”Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” (El-A'raf, 143.)

Pa šta onda reći o mašti i predodžbi običnih smrtnika, sićušnih i nemoćnih ljudskih umova?

Potpunost vjerovanja (imana) ogleda se u tome da vjernik uspostavi sklad između uma i osjećanja, između uma i intuicije, tako da među njima nema proturječja, udaljenosti i razdvajanja te da je u stanju napraviti jasnu distinkciju između osjećaja Božanske prisutnosti i zamišljanja Uzvišenog Stvoritelja, jer sve što čovjeku na um padne i svaka slika koju stvori i oblikuje njegova mašta, nije istina, nije Allah i odgovor na to je: ”Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni!” (Es-Saffat, 180.)

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!

Piše: Dr. Selman el-Avde

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close