Tako mi onih koji dahčući jure

Vjerovatno nema nijednog muslimana a da, još u mektebu, nije naučio kur'ansku suru El-Adijat (Vel-adijati dabha!) i da je svakodnevno ne uči u toku namaza, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je vrlo kratka sura, lahko se pamti a teže se zaboravlja. Međutim, malo je nas razmišljalo o veličanstvenim značenjima i porukama ovih kratkih ajeta iz spomenute sure. Naime, zanimljivo je da se u ovoj suri Allah zaklinje, ali ne bilo čime, već dahtanjem konja. Stoga ćemo u ovom kratkom tekstu skrenuti pažnju i pokušati objasniti suštinu te zakletve. Evo najprije tih ajeta sa prevodom njihovog značenja na bosanskom jeziku:
”Tako Mi onih koji dahčući jure, pa varnice vrcaju, i zorom napadaju, i dižu tada prašinu pa u njoj u gomilu upadaju.” (El-Adijat, 1.-5.)
Neka je slava i zahvala Allahu, dž.š.! Kada On nešto odabere da se njime zakune, onda je to, uistinu, nešto golemo i vrijedno i krije u sebi iznimno važnu poruku, makar je mi, u prvi mah, i ne razumjeli.
Allah se u ovoj kratkoj suri zaklinje dahtanjem konja, a to dahtanje ne nastaje osim usljed konjskog galopiranja, velike brzine, umaranja i napora koji stvara vatru u konjskim grudima koja se oslobađa kroz ubrzano i vrelo dahtanje, kao da mu u tom trenutku duša izlazi iz tijela, kao da će umrijeti. (Pokušajte izgovarati i ponavljati arapski izraz ”dabh”, pa će vam se neminovno pred očima stvoriti slika galopirajućeg konja.)
Takvo brzinom konj galopira da mu ispod nogu varnice vrcaju, kamenje se u vatru pretvara. To je upravo taj trenutak u kojim konjski trud dostiže svoj vrhunac, a kojim se Allah zaklinje u Kur'anu.
I onda oni u tom stanju zorom napadaju. Koga? Napadaju neprijateljsku vojsku, što znači da su to konji koji se koriste u borbi. Oni u tom trenutku napadaju neprijatelja, idu u smrt, a ne na ispašu da se najedu i napiju, i osim što varnice pod njihovim nogama vrcaju, oni dižu i prašinu, a to je aluzija na prašinu iz džihada, iz borbe na Allahovom putu, koja se nikada neće spojiti sa džehennemskom vatrom.
”Pa u njoj u gomilu upadaju”, tj. sa svih strana sijevaju sablje, lete koplja i strijele, borba se rasplamsala, a konji su usred bitke, usred ratne vatre.

Nakon ove velike zakletve i upozorenja vjernicima na žrtvu koju ulažu konji u borbi, slijede ovi ajeti: ”Čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan, i sâm je on toga, doista, svjestan, i on je, zato što voli bogatstvo – radiša.” (El-Adijat, 6.-8.)
Kao da se ovim ajetima želi poručiti vjernicima i vjernicama: ”O ljudi, o vjernici, jeste li vidjeli konje, jeste li vidjeli koliko se žrtvuju i koliki trud ulažu dok su usred bitke!? U grudima im plamti vatra, pod nogama im varnice vrcaju i prašinu dižu, radi čega? Radi malo stočne hrane koju će dobiti od svoga vlasnika.
A koliki si ti, čovječe, nezahvalnik! Allah te stvorio u najljepšem obliku, potčinio ti sve što je na nebesima i što je na Zemlji, podario ti razum, zdravlje, opskrbu, bračnog druga, djecu, i ti Mu opet ne zahvaljuješ na tim blagodatima koje se ne mogu izbrojati, a konj radi neznatne stočne hrane izgara u borbi i potpuno se žrtvuje za svoga vlasnika. A šta ti daješ za Allaha?” Zbog toga je takva zakletva upotrijebljena u ovom ajetu i ona je, uistinu, velika pouka i poruka. Vlasnik konja je smrtno biće kao i konj, nije ga vlasnik stvorio, nije mu on brze noge dao, nije mu on snagu dao, al’ se on žrtvuje za njega kako bi stekao njegovo zadovoljstvo. A šta mi radimo da steknemo Allahovo zadovoljstvo?
Jedan od ashaba je rekao: ”Nisam znao šta je ‘kenud’ (nezahvalnost), koja se spominje u suri El-Adijat, dok nisam vidio ženu koja je jahala devu. Naime, dok je jahala na devi i udarala je štapom, deva je išla, a kada je sišla sa deve i prestala je udarati, ona je stala. Onda ju je ponovo počela udarati i ona je krenula. Tada joj je ona rekla: ‘Vallahi inneke lekenud’ (‘Tako mi Allaha, ti si nezahvalna!')”
Zatim slijede ajeti u kojima je podsjećanje na proživljenje i odgovaranje za djela pred Allahom, dž.š.: ”A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima, i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima.”
Iako se ovdje naglasak stavlja na Dan kada će se otkriti ono što je u ljudskim srcima ili grudima, u ovim ajetima se krije i aluzija na konjske grudi, odnosno vatru u njihovim grudima zbog truda koji ulažu da bi stekli zadovoljstvo svojih vlasnika. Zbog toga uzmimo pouku iz ovih ajeta i uložimo maksimum truda da steknemo Allahovo zadovoljstvo i vječni džennet kojem teže vjerničke duše. Nastojmo svakim udisajem i izdisajem zaraditi sevab i nagradu, a udaljiti se od grijeha i kazne, prije nego dođe Dan kada nikakav trud niti uzdisanje i kajanje neće biti od koristi.

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Saff.ba

 

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close