Tefsir ( objašnjenje ) sure El-Fatiha

Ova sura je nazvana „Uvodnicom Knjige“, jer je Kur'an otpočet njome, a kaligraf je uvijek prvu piše od cijeloga Mushafa. Ona je prvo što učač uči iz ove Dostojne Knjige, ali nije prva objavljena u odnosu na ostali dio Kur'ana. Neki su rekli da je objavljena u Mekki, a neki u Medini. 



Naziva se „Fatihatul-Kitab“ (Uvodnica Knjige), „Ummul-Kitab“ (Srž Knjige), „Es-Seb'ul-mesani (Sedam jasnih ajeta), Suretul-Hamd (Sura zahvale), Suretus-salati (Sura molitve), El-Vakijeh (Zaštitinica). O njenim vrijednostima se navode hadise, a u jednom od njih se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: „El-hamdu lillahi rabbil-alemin“ (hvala Allahu Gospodaru svih svjetova) je Es-Seb'ul-mesani – Sedam jasnih ajeta i Veliki Kur'an koji mi je dat.“ (El-Buhari, Ahmed)



1. „U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog“ – Bismilla nije ajet na početku svih kur'anskih sura, već ajet koji razdvaja sure jedne od drugih. Pohvalno je da se prouči, osim u suri Et-Tevbe, kada je to pokuđeno. Allah je ime kojim se naziva samo Uzvišeni. U osnovi dolazi od riječi 'El-Ilah'. Prije sažimanja ova riječi se koristila za sve što se obožava, ispravno ili neispravno, ali je kasnije preovladala upotreba ovog naziva za Onoga ko se istinski obožava. „Svemilosnog Milostivog“ – ove riječi su izvedenice iz riječi Er-Rahmeh ( milost). Er-Rahman je hiperboličnije od Er-Rahim, a upotrebljava se samo za Allaha Uzvišenog.



2. „Hvala Allahu“ – zahvala (hamd) označava iznošenje pohvale jezikom za nešto što je dobrovoljno, prefinjeno. Hamd se isključivo iznosi jezikom, a šukr, koji također označava zahvalu biva jezikom, srcem, tjelesnim udovima. Šukr se iznosi radi blagodati, a hamd radi savršenstva onoga ko se hvali, pa makar i ne bilo određene blagodati. Allahu Uzvišenom pripada i hamd i šukr. „Gospodaru svjetova“-  Er-Rabb (Gospodar) je jedno od Allahovih uzvišenih imena i ne upotrebljava se za druge osim u genitivnoj vezi, kao kada kažeš: „Ovaj čovjek je gospodar kuće.“ Gospodar je posjednik, Gospodar je vlasnik, Gospodar je koji sve popravlja i uređuje, Gospodar je onaj koji se obožava. „El-Alemin“ – je množina od riječi el-alem (svijet), a označava sve što postoji mimo Allaha Uzvišenog. Ova riječ se koristi kao izražaj za sve što ima pamet, a to su četiri kategorije: ljudi, džinni, meleki i šejtani.



3. „Svemilosnom, Milostivom“ – pošto se Uzvišeni opisao Gospodarem svjetova, što je jedan vid zastrašivanja, vezao je to za „Svemilosni i Milostivi“, što u sebi sadrži afirmaciju i podsticaj kako bi u svojim svojstvima objedinio strah od Njega i želju za njim, a to biva većom ispomoći u pokornosti Njemu.



4. „Vladaru Dana Sudnjeg“ – El-Malik (Vladar) je i djelatno Allahovo svojstvo. Od Katade se prenosi da je rekao: „Jevmud-din (Sudnji dan) je dan u kojem će Allah suditi robovima prema njihovim djelima, tj. nagrađivati ih prema zaslugama.“



5. „Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć tražimo“ – tj. samo Tebe izdvajamo i određujemo za ibadet i za traženje pomoći. Ne obožavamo niko mimo Tebe niti od njega pomoć tražimo. Ibadet označava najviše ciljeve poniznosti i pokornosti, a u šerijatskoj terminologiji se njime izražava ono čime se objedinjuje savršenstvo ljubavi, poniznosti i straha. Ibadet je spomenut prije traženja pomoći zato što predstavlja sredstvo do traženja pomoći. Od Ibn Abbasa se prenosi da je za riječi: Samo od Tebe pomoć tražimo“ rekao da znače: Samo Tebi jednoću ispovijedamo i Tebe se pribojavamo, naš Gospodaru, a nikome drugome. Samo od Tebe tražimo pomoć za pokornost Tebi i za sve ostale naše stvari.



6. „Uputi nas na pravi put“ – uputa je dvovrsna: uputa uspjeha koja isključivo pripada Allahu Uzvišenom. Tako Uzvišeni Allah kaže: „Ti ne možeš uputiti koga voliš, već Allah upućuje koga On želi.“ Druga vrsta upute je uputa ukazivanja i usmjeravanja koja je pripadala vjerovjesnicima i njihovim sljedbenicima iz reda uleme i daija. Tako Uzvišeni kaže: „I ti upućuješ na pravi put.“ Ovaj ajet ukazuje na ove dvije vrste upute, jer jedino Allah daje konačni uspjeh, a poslao je Svoje poslanike da nam ukazuju na njega. Pravi put (Es-Siratul-mustekim)  u jeziku označava put na kojem nema iskrivljenja, a pod njim se misli na put islama.



7. „Na put onih kojima Si blagodati podario“ – oni su spomenuti u riječima Uzvišenog: „Ko se pokorava Allahu i Poslaniku takvi će biti sa onima kojima je Allah blagodati podario od vjerovjesnika, iskrenih, šehida, dobrih – a divno li je to društvo!“ „A ne onih na koje se srdžba izlila“ – oni su židovi, jer su poznavali istinu, a onda je ostavili i sa nje skrenuli poed svoga znanja. Zato su zaslužili Allahovu srdžbu. Ahmed i Ibn Madže od Vjerovjesnika, s.a.v.s., prenose da je rekao: „Ni na čemu vam više židovi ne zavide kao što vam zavide na selamu i izgovaranju riječi Amin.“ „I koji su zalutali“ – oni su kršćani, zato što su iz neznanja zastranili od istine, pa su otišli u jasnu zabludu vezano za Isaa, alejhisselam. Riječi Amin znače: Allahu, odazovi nam se.

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close