U KUR’ANU JE LIJEK – AKO GA ISPRAVNO KORISTIŠ!

Uzvišeni Allah je objavio Kur’an kao pojašnjenje za sve i svjetlo kojim On Uzvišeni, vodi Svojoj uputi koga hoće od Svojih robova. Nesumnjivo je u njemu veliki lijek i stvarno rješenje za brojne probleme. Uzvišeni kaže: Mi ti objavljujemo Kur’an koji je lijek i milost za vjernike. Ovaj lijek se koristi tako što se o Kur’anu razmišlja i analiziraju njegovi ajeti.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je puno razmišljao o kur’anskim ajetima i često ih ponavljao. To je često radio na noćnom namazu, te je znao jedan kur’anski ajet ponavljati čitavu noć do sabaha:

Ako ih kazniš, pa oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš, pa Ti si Silan i Mudar. (El-Maida, 118)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je mnogo razmišljao o Kur’anu i njegovim značenjima, tako da je u tome došao do krajnjih granica. Ibn Hibban prenosi u svome Sahihu, sa dobrim senedom, od Attare da je rekao: Ja i Ubejdullah b. Umejr smo ušli kod Aiše, r.a., pa joj Ubejdullah reče: ‘Ispričaj nam o onome najčudnijem što si vidjela kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s.’ Ona je zaplakala, a nakon toga rekla: ‘Jedne noći je ustao klanjati noćni namaz, te mi se obratio: ‘Aiša, ostavi me da ibadetim svome Gospodaru.’ Ja sam na to rekla: ‘Allahov Poslaniče, ja volim tvoju blizinu i drago mi je ono što tebe raduje.’ On je zatim ustao i počeo klanjati, toliko je plakao dok nije nakvasio bradu. Onda je nastavio plakati da je i zemlju nakvasio.  Tada je došao Bilal i proučio ezan za sabah. Vidjevši Allahovog Poslanika kako plače, reče mu: ‘Allahov Poslaniče, zar plačeš, a oprošteni su ti prijašnji i potonji grijesi?’ Poslanik je na to odgovorio: ‘Zar da ne budem zahvalan rob? Večeras su mi objavljeni ajeti, teško onome ko ih pročita, a o njima ne razmisli:

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. (Ali Imran, 190).“

Ovo ukazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., razmišljao o kur’anskim ajetima.

Kur’an obiluje brojnim kazivanjima o tevhidu, obećanjima i prijetnjama, obavijestima i kazivanjima, pričama o bontonu i moralu i njihovom uticaju na ljudsku dušu. Isto tako, neke sure više unose straha u srce čovjeka od drugih. Na to ukazuju i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:Osijedile su me sure Hud i njoj slične prije vremena. (Silsiletus-sahiha, 679/2.)

U drugoj verziji hadisa stoji: Sure Hud, El-Vaki’a, El-Murselat, Amme jetesa’elun i Izeš-šemsu kuvviret. (Bilježi ga Tirmizi, 3297, pogledaj: Silsiletus-sahiha, 995.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je osijedio zbog svih onih vjerskih istina i veličanstvenih obaveza o kojima ove sure govore. Sve to je teretom ispunilo Poslanikovo srce i to se odrazilo na njegovu kosu i tijelo.

I ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., su mnogo razmišljali o kur’anskim ajetima. Ebu Bekr, r.a., je bio pod snažnim utjecajem Kur’ana, bio je nježan i blagog srca. Kada bi imamio ljudima i učio Allahove riječi, ne bi se mogao suzdržati od plača. Omer, r.a., se razbolio, što je bila posljedica učenja ajeta: Doista je kazna Gospodara tvoga stvarna i ništa je ne može odagnati.

Dok bi učio riječi koje je izgovarao Jakub, a.s.: Ja brigu svoju i tugu svoju prepuštam Allahu, toliko bi plakao da bi se jecaji čuli iza safova.

Osman, r.a., je govorio: Kada bi naša srca bila čista, nikada se ne bismo zasitili Allahovih riječi. Nepravedno je ubijen, pao je kao šehid, a njegova nevina krv ostala je na stranicama Mushafa.

Puno je predanja od ashaba koja govore o ovome. Ejjub priča kako je slušao Seida b. Džubejra  kako više od dvadeset puta na jednom rekatu  ponavlja ajet: I bojte se dana u kome ćete se Gospodaru svome vratiti. (Sijerul-e’alam, 324/4.) Ovo je posljednji ajet objavljen u Kur’anu, a njegov kraj glasi: Zatim će svako biti nagrađen onako kako je činio i nikome nepravda neće nanesena biti.

Ibrahim b. Beššar je kazao: „Ajet zbog koga je Alija b. Fudajl preselio je: I da ti je vidjeti ih kada u Vatru budu stali, pa budu povikali: ‘Kamo sreće kad bismo se vratili…’ Na ovom mjestu, učeći ovaj ajet (od straha) je umro, i ja sam mu klanjao dženazu. (Sijerul-e’alam, 446/4.)

Kada je neki čovjek proučio ajet sa sedždom u suri Isra: Oni su na sedždu padali i plakali, pa im je Allah skrušenost povećavao, učinio je sedždu, a nakon toga sebe prekorio:  „Ovo je sedžda, ali gdje su suze?“

Jedan od najznačajnijih aspekata razmišljanja o Kur’anu je razmišljanje o kur’anskim primjerima koje Allah navodi, i nakon kojih nas poziva da o tim primjerima razmislimo i iz njih uzmemo pouku: Allah navodi primjere ljudima, kako bi pouku uzeli. To su primjeri koje mi ljudima navodimo kako bi razmislili.

Jednom prilikom je jedan od učenjaka prvih generacija razmišljao o značenjima jednog ajeta, ali nije mogao prodrijetu u ono što ajet znači, pa je počeo plakati. Kada je upitan zbog čega plače, on je rekao: „Uzvišeni Allah je rekao: Te primjere koje Mi navodimo mogu shvatiti samo učeni. Ja nisam shvatio ovaj primjer, pa plačem što me je znanje mimoišlo.’“

Uzvišeni Allah nam u Kur’anu navodi brojne primjere: primjere onih koji su raspalili vatru, primjer zrna iz koga iznikne sedam klasova, primjer psa koji dašće, primjer magarca koji nosi knjige, primjer mušice, pauka, slijepog i gluhoga, onoga ko vidi i onoga ko čuje, pijeska koji je vjetar uskovitlao, primjer lijepog drveta i primjer lošeg drveta, primjer vode koja se spušta s nebesa, niše u zidu u kojoj se nalazi svjetiljka, primjer roba koji ne posjeduje ništa, primjer čovjeka koji ima loše partnere, i druge primjere kojima se treba obratiti i dobro ih analizirati.

Ibn Kajjim rezimira i ukratko govori o svemu onome što je čovjek dužan uraditi ukoliko želi izliječiti svoje srce Kur’anom, pa kaže: Potrebno je da uradi sljedeće stvari: da svoje srce iz dunjalučkog prebivališta naseliš u ahiretsko, a zatim ga u potpunosti okreneš značenjima i proučavanju Kur’ana, razmisliš o značenjima na koja se tu aludira, o onome zbog čega su objavljeni, iz svakog ajeta uzmeš dio za sebe i staviš ga na svoje bolesno srce. Na taj način će ovaj ajet, uz Allahovu dozvolu, izliječiti tvoje srce.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Muhammed Salih el-Muneddžid

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close