UDŽBENICI NAŠE DJECE!

Kada prođem starom ćuprijom na Drini, testirala sam sebe, zanimljivo: nikad se ne sjetim Mehmed-paše Sokolovića, vakifa, koji je podigao ovaj most, nikad mu ne proučim Fatihu. Prosto mi ne padne na pamet… Ali se uvijek sjetim Stoje i Stojana, izmišljenih likova romana „Na Drini ćuprija“, koji su tobož uzidani u ovaj most, pa im je majka dolazila i ne znam kako dojila… I tamo nekog Srbina, također izmišljenog lika i događaja, koga muslimani nabijaju na kolac… Te jezive slike su prva asocijacija na ovaj most, vakuf. Da, to je kompleks „turske krivice“ s kojim smo porasli i kojim smo obrazovnim sistemom indoktrinirani i osakaćeni decenijama unazad pa i danas. Ineresantan mi je bio podatak do kog sam nedavno došla a koji kaže da je Ivo Andrić ovaj motiv nabijanja na kolac nekog radnika na mostu, Srbina, preuzeo iz stvarnosti, tačnije iz nekih bosanskih novina koje su objavile vijest da su Srbi nekog Bošnjaka tako ubili. 

 


Porasli s kompleksom „turske krivice“



I, haj' sad… Skoro smo u sklopu određenog predmeta na fakultetu imali razgovor sa profesorima i nastavnicima srednjih i osnovnih škola o udžbenicima za srpski jezik po kojima izvode nastavu. Slučajno mi je dopala šaka Čitanka za 7. razred osnovne škole. Radi ibreta, sigurno je imate u torbi vašeg djeteta, pa je malo proanalizirajte. Ja sam listala, listala i zaključila da su 98% ilustracija kojima je Zavod, kao izdavač, opremio ovaj udžbenik ikone, freske, slike raznih svetaca i crkvenih velikodostojnika… Imalo je nekih desetak velikih fotografija kao uvod u novu cjelinu ili poglavlje, i onih srednjih i manjih pored nekih tekstova. Ja sam postavila pitanje 


Bošnjače, zaviri u torbu svog djeteta da znaš šta u njoj nosi



98% ilustracija kojima je Zavod, kao izdavač, opremio udžbenik su ikone, freske, slike raznih svetaca i crkvenih velikodostojnika… 



profesorima šta misle o tim ilustracijama, da li im je tu mjesto, da li su primjerene. Oni su samo izrogačili oči na mene s pitanjem kako smijem to da pominjem u prisustvu svog profesora sa univerziteta koji je Srbin. Jedna nastavnica je rekla da je to u redu ove godine, i da je prije bilo mnogo više takvih ilustracija. Znači 100%. Ostali su šutjeli i borili se sa već uhodanom borbom kompleksa "turske krivice". Naravno, prof. dr. Mišo Došlić se apsolutno složio sa mnom i podržao me, ali očigledno ne i moji dojučerašnji nastavnici koji su bili zatečeni mojim pitanjem.

 


Prezir prema muslimanima u školskoj lektiri



Odakle da počenemo? Možda baš od Ive Andrića i njegove "Ćuprije" u kojoj iznosi stravične krvave slike ubijanja Srba od strane muslimana, uzidavanja djece u tu famoznu ćupriju, nabijanja na kolac.. Pa njegove „Proklete avlije“ u kojoj cijelo Osmansko carstvo opisuje kao prokletu avliju, iako je ta avlija njegovom i brojnim drugim narodima donijela civilizaciju, higijenu, obrazovanje, obogatila rječnik brojnim turcizmima za koje nemaju zamjene. Ili od „Gorskog vijenca“ u kome „'odža riče sa munare“… a koji je obavezna lektira i koje se nastavnici tako striktno drže da je što bolje predoče djeci te je predaju – kako kaže jedna moja koleginica – od 11. novembra do 11. decembra ne bi li je djeca što bolje utuvila i pojedine stihove naučila napamet. A mora li se to tako? Kažu mora jer ih zakon obavezuje Planom i programom. Pa i nas isto obavezuje a mnogo obrazovaniji od tih naših prosječnih nastavnika a uz to još i srpske nacionalnosti, prof. dr. Milinković na fakultetu nam je za „Gorski vijenac“ rekao ovako: “Kolege, ja zaista ne znam kako da ovo djelo predajem u ovoj sredini. Uzmite i sami ga pročitajte i izvucite neke univerzalne poruke“. Pritom, nikoga na ispitu nije pitao o ovom djelu. Valjda je pretpostavio da su nam to nastavnici u osnovnoj i srednjoj već dovoljno dobro utuvili u glavu. To pod jedan, a pod dva: pitam se da li je ta literatura sa takvim nasilničkim motivima uopće primjerena uzrastu kome je namijenjena? Ne razumijem zašto da se djeca strave takvim prizorima koji su – plus – izmišljeni!



Po onom što sam iz riječi mojih profesora shvatila a za kojima je dugogodišnje iskustvo ne samo kao profesora već i kao prosvjetnih inspektora, nastavnici naše sredine uvijek imaju pravo ne odstupiti od Programa već tim djelima ma kakvi ih nobelovci pisali posvetiti manje pažnje, objasniti i predstaviti djeci razliku između umjetničke i historijske istine koja se uzima zdravo za gotovo i jednostavno im pomoći da te nimalo ukusne stvari „sažvaću“ i nastave dalje. Ne vjerujem da će ni oni a ni svijet propasti ako ne pročitaju sve o Stojanu i Stoji „uzidanim“ u ćupriju na Drini, ukradenom motivu nabijanja na kolac i hodži koji „riče“ sa munare… No, valja se nadati boljem vaktu, novim generacijama oslobođenim od indoktrinacija koje će, a i vrijeme je, nadam se sastaviti novi Plan i program sa kombinacijama srpske, bošnjačke i drugih književnosti..

Sara Sabri

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close