Ukopano devet identifikovanih žrtava masakra u Ahmićima koji je nad Bošnjacima počinio HVO

Na Šehidskom mezarju u Vitezu danas je klanjana dženaza namaz i obavljen devet identifikovanih žrtava masakra u Ahmićima, kojeg su 16. aprila 1993. godine počinili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), javlja Anadolu Agency (AA).  

Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su nestale 1993. godine na području općine VItez, selo Kratine, a koje su ekshumirane na lokalitetu Međine kod Mostara 1998. godine.

Identitet ovih žrtava je najprije utvrđen putem DNK metode da bi protekli mjesec taj identitet potvrdili i članovi njihovih porodica.

Članovi šire familije 24 godine kasnije zvanično su identificirali pet članova porodice Salkić iz mjesta Nadioci kod Viteza, sela u sastavu mjesne zajednice Ahmići. Članovi ove porodice su potvrdili identitet supružnika Emsada (rođen 1955. godine) i Nihade (rođene 1959. godine) te njihovo troje djece, Melise koja je u momentu smrti imala osam godina, Nermina koji je imao 12 godina te četrnaestogodišnjeg Senada.

Među devet identifikovanih su i braća Edin i Elvedin Čerimić iz mjesta Nadioci kod Viteza, kao i Adis i Adisa Salkić koji su imali 15 i 12 godina u vrijeme kada su ubijeni.

Amor Mašović, donedavni predsjedavajući Kolegija direktor Instituta za nestale osobe BiH, danas se prisjetio ekshumacije žrtava koje su danas ukopane na Šehidskom mezarju u Vitezu.

– Danas se prisjećam trenutka iz 1998. godine kada smo po naredbi Kantonalnog suda u Mostaru došli na lokalitet Međine gdje smo pronašli 40 pojedinačnih grobnica, žrtava HVO-a. Obilazći lokalitet Međine uočio sam tablu na kojoj je pisalo “Kupres 92” i već na prvi pogled se vidjelo da se ta tabla nalazi na vrhu nečega što je izgledalo kao masovna grobnica.

Raspitao sam se o tome kod kolega iz službe za razmjenu HVO-a i oni su mi rekli da se tu nalaze vojnici JNA, takozvanog Nikšičko-šabačkog odreda. Samim tim su pokušali sakriti tragove ovog strašnog zločina. Uprkos tome, tražio sam od istražnog sudije da se pristupi ekshumaciji. Ubrzo nakon toga zvali smo kolege iz Beograda s VMA, jer smo zaista mislili da se radi o vojnicima JNA. Doktor Zoran Stanković je odmah rekao da se radi o tijelima djece i nekoliko žena – kazao je Mašović i dodao:

– Danas se moramo prisjetiti svih zločina pogotovo u vrijeme kada se ponovo prizivaju nekakvi novi aranžmani koji izgleda vode prema novom udruženom zločinačkom poduhvatu.

Behara Kermo danas je ukopala braću Edina i Elvedina Čerimića, koji su u vrijeme smrti imali samo 14 i 16 godina.

– Drago mi je da sam napokon pronašla svoja dva brata, ali današnja bol je neopisiva. Pored njih ubijeni su mi još otac, majka i sestra koji još uvijek nisu pronađeni. Ukupno mi je ubijeno 14 članova porodice od kojih je devetoro djece. U životu je ostala samo još jedna porodica Čerimić – sa suzama u očima ispričala je Behara.

Ranije su iz Udruženja građana žrtava rata 92-95 “16. april” Ahmići pozvali Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, kao i Državnu agenciju za istragu i zaštitu (SIPA) da intenziviraju istrage zločina koje su nad bošnjačkim civilima 1993. godine u Vitezu i Busovači, ali i ostatku Srednjobosanskog kantona, počinili pripadnici HVO-a.

Istakli su kako posjeduju informaciju da su se određene aktivnosti pokrenule nakon više od 20 godina, ali da to nije dovoljno te da neće prestati tražiti od svih nadležnih da rade svoj posao sve dok i jedan zločinac ostane nekažnjen, a i jedna žrtva vodila kao nestala.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločini protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika HVO-a Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora, Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić su osuđeni na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u masakru, ali su novom presudom 2001. godine oslobođeni optužbi.

Dario Kordić, koji je u austrijskom zatvoru izdržavao 25-godišnju kaznu zbog zločina u centralnoj Bosni, među kojima i zbog zločina u Ahmićima 16. aprila 1993. godine, oslobođen je nakon izdržane dvije trećine kazne.

Haški sud je osudio i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a “Džokeri” Miroslava Cicka Bralu na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležane dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora. Na slobodu je pušten nakon što je odslužio kaznu od osam godina i četiri mjeseca.

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close