UMJESTO POLITIČKI VEĆINSKOG NARODA BOŠNJACI SU POSTALI KOLATERALNA ŠTETA

Rijetki se danas sjećaju predratnih devedesetih, napetosti i straha, mržnje i prijetnji. Sjećam se kada je „Javnost“, list Karadžićevog SDS-a, objavio fotografiju nekog starca sa francuzicom. Slika je napravljena s leđa.

Koliko se sjećam naslov je bio: „Kako prepoznati baliju“. Bilo je to ismijavanje Bošnjaka, koji su prije više od sto godina uzeli tu kapu kao svoju prepoznatljivu nošnju.

Starac je možda krenuo na molitvu. Ovih dana dok se sjećam te slike, meni najviše liči da je taj dedo krenuo na glasanje.

Trideset godina nismo u stanju da pogledamo šta su nam neprijatelji u ratu, a strani namjesnici u miru napravili od ove zemlje. I sve to uz naše asistencije. Šta nas čeka? Mi sve vidimo osim onoga što nam je pred očima.

Nikšić, Forto i Konaković, kao lideri takozvane građanske opcije, govore o građanima kao o svetinji. Njihova zabrinutost za građane je u svakoj rečenici. Oni znaju kako građani žive, šta građani misle i šta građani žele. Reklo bi se: građanska opcija se obraća isključivo građanima, piše Sead Omeragić za Bosna.global.net.

Šta su onda onih blizu 300 hiljada Bošnjaka koji su glasali za SDA i koja je pobijedila na svim nivoima gdje su Bošnjaci u većini? Jesu li oni građani ili neka druga, niža vrsta političkih bića? Neka rulja koja ne zaslužuje da se zove građanima. Ima ta rulja pravo da uzalud glasa, da uzalud ispuni svoju građansku dužnost. Da uzalud misli kako je uradila nešto u ime svoga političkog opredjeljenja i stava, ali joj se glas neće priznati.

Tih blizu 300 hiljada glasača Bošnjaka su više od SDA. Kao što su i onih 130 hiljada koji su glasali za SDP više od SDP-a. Ili onih Komšićevih 100 hiljada više od DF-a.

U kojoj to demokratiji svijeta postoji segregacija kakva je prije izbora nametnuta SDA-u, a nakon izbora njihovim glasačima.

Prvo je bilo „ne želimo sa SDA“. Bila je to parola kakvu su tzv. građanske stranke stotinama puta ponovile prije izbora. A onda je segregacija uvedena i za njihove glasače nakon pobjede na izborima. Ne želimo sa glasačima SDA.

Jedan svečani demokratski čin, kakvi su izbori, pretvoren je u etničku segregaciju Bošnjaka.

Dakle, oni što brinu o građanima ne brinu o 300 hiljada građana koji su glasali. Te glasove su proglasili neupotrebljivim, politički nepodobnim.

Ako oni dođu na vlast, reći će: Nama su svi građani isti. A kako će ih prepoznati? Osim onih koji budu sa francuzicom na glavi? Sve su učinili da se glasovi takvih 300 hiljada duša ne vrijede. Da ispare, da ne važe, da ne postoje.

To se zove politička segregacija i nikako drugačije, a posljedica će biti apartheid.

Na svim nivoima gdje su Bošnjaci većina pobijedila je SDA. Ako su pobijedili na izborima jesu li oni neki alijeni, E-T ili BH vanzemaljci? Ovo je njihova zemlja ali oni su određeni da u njoj budu i nacionalno i politički stranci i bezemljaši.

Sve vrijeme se govori kako Schmidtovim izmjenama Izbornog zakona jedan glas u Širokom Brijegu vrijedi koliko i 9 glasova u Sarajevu. Ili pet glasova u Sarajevu koliko i jedan u RS-u.

U Sarajevu je, nažalost, i gore sa glasovima, jer ne vrijede ništa. Broju od SDA-ovih 300 hiljada, može se dodati i 100 hiljada glasača Demokratske fronte, koju ne želi Čović u vlasti, pa taj njegov ultimatum prihvataju one tri ili osam stranaka i onda je tragedija potpuna. Znači da glas za određene stranke ovdje vrijedi nemjerljivo više od SDA i DF-a. Jer je SDA-u i DF-u zabranjeno da uđu u vlast.

Umjesto politički većinskog naroda Bošnjaci su postali kolateralna šteta na prošlim izborima.

Kakva je onda razlika između izborne privilegije koju je Schmidt dao Hrvatima Širokog Brijega ili RS-a i ovih privilegija koje imaju stranke „trojke“ eliminacijom SDA i DF-a iz prava na vlast? Nikakva suštinska. Sa tih strana dolaze poniženja, a ovdje se režiraju samoponiženja.

„Izbori i mediji služe onima kojima se vlada a ne onima koji vladaju“, jedan je od postulata američke demokratije. Šta o tome misli Escobar koji otvoreno vrši pritisak na Ustavni sud BiH da potvrdi odluku Schmidta koja ovdje otvoreno uvodi apartheid? Ili ambasador Murphy koji ide okolo i promovira vlast bez 300 hiljada aliena koji su glasali i pobijedili na svim nivoima?

Sve vrijeme se govori o matematici u pravljenju vlasti. Riječ je o zadatku sa blizu 400 hiljada nepoznatih. Govori se da je osmorka programska koalicija dok im Čović diktira svoje sve teže uslove.

Recimo, za državni parlament SDA i DF su dobile gotovo 50 hiljada glasova više nego sve četiri stranke iz osmorke koje će biti u ovom zakonodavnom tijelu.

Govori se o jedinstvu političke volje da se spasi što se spasiti može, ali sve važnije tzv. građanske stranke nastale su od SDP-a, a sve one iz desnog centra su otpale od SDA. Da budu Halid ‘mjesto Halida.

Bitka za domove naroda je u toku. Niko ne zna kako će se završiti sa većinom u klubovima Bošnjaka. Ali ima i druga strana. Tzv. građanske stranke nam godinama ne prestaju govoriti protiv nacionalnih stranaka, a nisu u stanju ostvariti svoju najosnovniju multietničnost. Naime, nemaju ni većinu u Klubu Srba Federalnog parlamenta. Ništa nisu uradili da vladaju tim klubom. Ispostavilo se za sada da imaju samo 6 delegata Srba. Da, recimo, slavna multietnička Naša stranka ima samo jednog Srbina u tom klubu. Na drugoj strani SDP ima tri Srbina koliko i HDZ, SDA ima dva delegata u Klubu srpskog naroda.

Izgleda da će o srpskoj većini u klubu gornjeg doma odlučiti Željkov DF.
Ono što neprijatelji ove Bosne i Hercegovine nisu ratom mogli dobiti, danas im se jednostavnim režijama nudi mirnim putem.

Na Kosovu mala srpska zajednica dovela u pitanje legitimnost izbora, jer ih namjerava bojkotovati.

U Crnoj Gori trenutno uz manje proteste vlada očaj među onima koji podržavaju suverenost. Zbog gubitka većine u parlamentu već se donose zakoni koji će promijeniti stanje neovisnosti u potpunu ovisnost o politici Beograda.

To što se događa u Crnoj Gori kazuje nam da nema popravnog nakon izbora i formiranja vlasti. I u našem BH slučaju dobiti se ne može, a ono što se izgubi moglo bi biti nepovratno. To će biti posljedica prepolovljene političke snage.

Vara se onaj ko misli da je ovo što se događa u Bosni i Hercegovini nešto drugo u odnosu na sve ono što je pokrenuto u regionu iz poznatih centara velikodržavlja.

Možemo vlastiti narod idealizirati, ali sve je ovo ipak pitanje političke nezrelosti. Obične ljudske sujete i privatni interesi ovdašnjih brojnih pretendenata na prijesto dovele su nas u nesigurnost, u pitanje opstajanja ili nestajanja.

Živimo u svijetu zla. Svijetu koji se vratio u naše devedesete. Bog zna kako će sve ovo završiti. Samo da ne završi kako je odavno krenulo.

Izvor:hayat.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close