Uspješna priča: Vratio se iz Švicarske i zaposlio 60 ljudi

Pedesetjednogodišnji Ramić je u gradu na Sani završio mašinsku školu, nakon školovanja je radio u Sloveniji, a potom otišao u Švicarsku, gdje je radio 13 godina

U rodni grad se vratio 2.000 godine zbog djece

Mirsad Ramić je napustio Švicarsku i vratio se u rodni Prijedor 2000. godine gdje je osnovao kompaniju “Cromex”, koja danas zapošljava 60 radnika.

Pedesetjednogodišnji Ramić je u gradu na Sani završio mašinsku školu, nakon školovanja je radio u Sloveniji, a potom otišao u Švicarsku, gdje je radio 13 godina. U rodni grad se vratio 2.000 godine, a razlog su, govori u razgovoru za Anadolu Agency (AA), bila djeca.

“Imam troje djece. Želio sam da se ovdje obrazuju i školuju, a ukoliko izraze želju da nastave školovanje u inostranstvu, mogu da se vrate. Moja kćerka studira tamo, ali želi da se nakon završenog školovanja vrati u Prijedor”, ističe Ramić i navodi da je nakon Švicarske prvo živio u Sanskom Mostu te da je tamo pomalo radio, a povratkom u Prijedor je 2004. godine osnovao zanatsku radionicu pa nakon četiri godine i društvo ograničene odgovornosti “Cromex”.

Kompanija se bavi laserskim rezanjem, savijanjem limova i cijevi, 3D savijanjem cijevi, praškastim farbanjem, CO2 i argonskim varenjem, planiranjem, razvojem, montažom i provjerom metalnih konstrukcija, inox ograda i ostalih proizvoda od inoxa.

“Sada imamo zaposlenih 60 radnika, a nastojali smo da se opskrbimo tehnološki, što je zahtijevalo i određenu obuku radnika, jer uglavnom su sve mašine programske, od lasera, savijačica pa nadalje”, navodi Rasmić.

Kompanija je bila inicijator uvođenja novog obrazovnog profila pa je prije dvije godine u Mašinskoj školi uveden smjer “CNC operater”.

“U želji da imamo što više kvalificiranih radnika obezbjedili smo prostorije i postigli saradnju s Mašinskom školom u Prijedoru, a učenici koji žele dobiti posao kod nas, idu još šest mjeseci na dodatnu obuku. Mašine su jako skupe i ne možemo ništa prepustiti slučaju”, navodi Ramić i dodaje da su rastom firme morali kupiti i veći poslovni prostor.

Programske mašine koje koriste u radu su uglavnom nove, a kako navodi Ramić, za rukovanje je potreban stručan i osposobljen kadar.

“Zbog toga smo postigli saradnju sa školom i uložili sredstva u tehničke prostorije, gdje se svršeni mašinski tehničari, ukoliko žele, uz stručnu pomoć profesora edukuju još šest mjeseci. Potom, ako izraze želju, dolaze na dodatnu obuku u ‘Cromex’ i mogu dobiti posao. Možda to sve i nije bio naš zadatak, ali je činjenica da imamo obrazovni sistem iz kojeg učenici izlaze s nedovoljnim znanjem, pogotovo u praktičnom dijelu nastave. Kod nas se još uvijek misli da tehničar ne treba poznavati rad na programskim mašinama, da ne treba biti umrežen u direktnu proizvodnju, a upravo današnje tržište treba takav kadar”, govori Ramić o realnim problemima.

On kazuje kako u zakonu još uvijek stoji da mašinski tehničari ne idu na praksu u preduzeća, nego praktičnu nastavu obavljaju u školi.

“Teorija je jedno, ali praksa je nešto sasvim drugo. Već deset godina pričamo o dualnom obrazovanju, a vjerujte da nema drugog načina da dođemo do kvalitetnog kadra”, navodi Ramić.

Vlasnik “Cromexa” govori kako je imao podršku lokalne zajednice i Gradske uprave kada je pokrenuo posao, ali ističe da kompletnom društvu treba više kreativnih ljudi i ideja.

“Imao sam podršku, ali je činjenica da našem društvu itekako fali više kreativnih ljudi, s dobrim idejama i programima. Mi moramo imati na nivou lokalne zajednice tim ljudi koji će podsticati naš rad, promovisati nas na više biznis foruma, predstavljati naš biznis u regionu, umrežavati poslodavce, na svim nivoima treba mnogo više raditi u ovim segmentima”, priča Ramić.

Mašine, iako veoma skupe, bez dobrog i zadovoljnog radnika ne vrijede ništa, a Ramić tvrdi da se slušaju zahtjevi radnika te da su radnici nagrađeni dobrom platom i odličnim uslovima za rad.

“Kod nas rade i djevojke, a smatramo da je veoma bitno da je radnik zadovoljan i da ima solidna primanja, po kojima i odskaču iz ove sredine. Radnici su prepoznali to sve i kod nas je minimalan odlazak radnika u inostranstvo. Prije svega, da bismo spriječili odlazak mladih ljudi, trebamo uvesti praktičnu nastavu i plaćati je. Iako su privrednici kod nas mnogo više nametima opterećeni nego recimo u Sloveniji, poneki poslodavci se trude da dobro plate radnika i stimulišu ih”, govori Ramić.

Ipak, ističe, veliki je broj i onih koji uz najbolju volju ne mogu dati radniku platu od 500 eura, ali treba puno raditi i na radnom prostoru, uslovima rada, ali i onom dijelu gdje radnik troši platu.

“Treba ljudima dati adekvatne sadržaje mimo posla, a toga ovdje malo ima. Strategija je neophodna i sve to bi znatno utjecalo na omladinu i na razloge zbog kojih napuštaju BiH”, navodi Ramić za AA, dodajući da vlast mora adekvatno riješiti pitanje raznih taksa, parafiskalnih nameta i troškova, koje opterećuju poslodavce, a s druge strane da ni u inostranstvu mnogima ne cvjetaju ruže i da se zbog toga mnogi koji odu i vrate kući.

U odnosu na 2017. godinu promet je u ovom preduzeću u prošloj godini porastao za 107 posto, što je pokazatelj da su krenuli pravim putem.

Praćenje novih tehnologija je imperativ u metalskoj industriji, a krajem 2017. godine nabavljen je novi laser za rezanje pločevina i cijevi. Prošle godine je nabavljena apkant presa, a očekuje se još jedan laser.

Kupovinom poslovnog prostora od 8.000 kvadrata i 1.000 kvadrata koji nije bio namjenski nisu rješili problem pa se već sada javlja potreba za novim parcelama.

Ramić navodi da “Cromex” 90 posto proizvoda izvozi u inostranstvo, najviše u Austriju, Švicarsku i Njemačku, a precizira da je važno biti ekspeditivan i tačan u isporuci.

“Već sad imamo najavu da firme s kojima sarađujemo u tim zemljama žele dio proizvodnje prebaciti ovdje kod nas. Kad napravimo sistem spojenih posuda onda se nas teško odreći, a istovremeno to znači novo zapošljavanje na našem prostoru”, ističe Ramić, dodajući da sve proizvode žele unaprijediti i da su kupci i partneri uvijek zadovoljni urađenim.

Amela Kararić iz Prijedora radi na poslovima programera u “Cromexu” i kaže da je veoma zadovoljna.

“Programiram za novi cijevni laser. Svaki posao nosi puno odgovornosti, zahtijeva maksimalnu pažnju i preciznost, ali se uz trud sve postiže”, kaže Kararić i naglašava da ne želi napustiti BiH, jer se, kako ističe, i kod kuće može naći dobro plaćen posao.

Iz ovog uspješnog preduzeća poručuju mladima da se posvete učenju, kao i da su zanati veoma cijenjeni na današnjem tržištu rada.

akos.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close