Ustaljeno i važno pitanje o dovi

Neki ljudi mogu tvrditi da je dova bez koristi zbog predodređenja, tj. ako je cilj dove ustvari predodređen, isti će se desiti čak i bez dove, a na drugoj strani, ako nije predodređen, nikad se neće desiti. Prema tome, neki se sustežu od dove zbog takve tvrdnje. Bez sumnje, postoji kontradikcija u karakteru tih neukih i zavedenih ljudi jer bi usvajanje njihovih pogleda opovrglo uzroke svih dešavanja.

Tim ljudima se može odgovoriti: “Da li tvrdite da jedenje i pijenje nema koristi ukoliko su sitost i utažena žeđ predodređeni za vas bilo da jedete i pijete ili ne? Ili da li bračni odnos sa ženom nema koristi ako je dijete predodređeno da bude rođeno?” Ustvari, nijedan razuman čovjek, čak ni nerazumna životinja, ne može vjerovati u ovo.

Ipak, ovdje možemo dodati jos jedan kriterij da je pre-dodređenje povezano sa uzrocima i razlozima, a među ovim razlozima je i sama dova. Prema tome, ako se čovjek obraća Allahu, predodređena stvar će se desiti i obratno.

Slično tome, sitost i utazivanje žeđi su povezani sa jedenjem i pijenjem, trudnoća je povezana sa seksualnim odnosima, biljke su povezane sa sijanjem, smrt životinje je povezana sa klanjem, ulazak u Džennet je povezan sa dobrim djelima, ulazak u Džehennem je povezan sa lošim djelima, itd. Prema tome, tvrdnja da dova nije od koristi pokazuje se kao netačna pošto je dova jedan od najjačih razloga dešavanja predodređenog. Isto vrijedi za opovrgavanje tvrdnje da jedenje, pijenje i ostala djela nisu od koristi u dešavanju predodređenog.

U stvari, ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bili su najobrazovaniji od svih ljudi po pitanju vjere Allaha i Njegovog Poslanika, a ipak su više od drugin ljudi dove upićivali. Omer, r. a., je tražio od Allaha da im podari pobjedu nad neprijateljem. Obraćao se vojnicima govoreći: “Vi nikad ne postignete pobjedu svojom brojnošću, nego uz pomoć sa nebesa.” Dalje je govorio. “Nikako se ne brinem za primanje moje dove, vise se brinem za samu dovu jer ako me vodi Allah do savrsenstva dove, prihvatanje istog je prirodna posljedica.”

Razmotrimo ove stihove:

“Ako Mi ne želiš ispuniti molbe,
Iz Milosti, Nauči me kako da tražim.”

Najobrazovaniji čovjek, prema tome, koristi predodređenje da se suoči i suprotstavi drugom predodređenju. Čovjek, dakle, ne može živjeti bez ovog poretka stvari.

Glad, žeđ, hladnoća i ostale nevolje su vrste predodređenja. Ipak ljudi se trude da se suoče sa ovim nevoljama uz pomoć drugog predodređenja, tj.dove. Isto tako, kajanje, vjera, i dobra djela su načini na koje čovjek izbjegava kaznu na onom svijetu. Sada postaje jasno da je dova sredstvo da se izbjegnu ovozemaljske nevolje. Doista, Gospodar Dva svijeta je Jedan i Njegova mudrost je jedna, a ona ne donosi ni protivrječja ni krivo prikazivanje. Ovo pitanje je od velike važnosti onom ko zna svoje mjesto i pazi na svoje dobro ponašanje.” (Ibn Kajjim)

Zapamtite dobro…
Ka'b El-Ahbar je rekao: “Islamski ummet ima tri dara koje nijedan narod prije nije dobio, osim poslanika. Kada se poslanik trebao pojaviti, Allah bi mu se obraćao govoreći: Ti si svjedok nad svojim narodom’, dok ste vi svjedoci nad svim Ijudima, ‘Tako da ćete biti svjedoci svim Ijudima’. On bi mu takođe rekao: ‘Ti u vjeri poteškoća nemaš’, a ovom ummetu je rekao: ‘On vas u vjeri nije izložio poteškoćama.’ On mu dalje kaže: ‘Zovi Me i Ja ću ti se odazvati’, i kaže ovom ummetu: ‘Zovite Me i Ja ću vam se odazvati.’ ”