Voda i dova su naš život

Voda, čarobna riječ života, riječ koja u nama budi samo lijepe stvari i asocira na čistoću. U našem jeziku postoji riječ slična njoj, a po značaju gotovo pa ista-dova. Jedna je izvor života na zemlji, a druga je izvor i rješenje života na Budućem svijetu. Međusobno isprepletene, nadopunjuju se i pomažu; vodom se čistimo od ovosvjetske nečistoće kada želimo ostvariti duhovni kontakt sa Uzvišenim putem molitve i dove, a opet podmirujemo tijelo dragocjenom tečnošću jer nam je obaveza čuvanje zdravlja i prikupljanje snage radi ostvarivanja mogućnosti izvršavanja djela koja Uzvišeni voli. Voda je, prema Kur’anu, izvor života, kako je i rečeno: „Mi iz vode sve živo stvaramo“ a na drugom mjestu se kaže: „Reci: “Šta mislite, ako vam vode presuše, ko će vam tekuću vodu dati?”

Od pamtivijeka ljudi su se borili za premoć jednih nad drugima, a kao sredstvo te premoći, nerijetko, bila je voda. Silni ratovi su vođeni, a i danas se vode za tečnost koja život znači. A opet, nekima je u novije vrijeme voda postala prilika za zaradu i bogaćenje, bez obzira na uništavanje flore i faune koja je vezana za vodu. Svjedočeći velikim zahvatima na vodi, ne možemo se ne zapitati: Da li je vrijedna količina proizvedene električne energije u odnosu na nepopravljivu štetu koja se proizvede gradnjom brana za velike ili hvatanjem u cijevi za male hidroelektrane? Siguran sam da nije, a svako ko misli drugačije, ima priliku vidjeti nekada vesele brzake naših malih rijeka, sa prelijepim šumom, sada ucijevljen, otužan i umrtvljen, bez mogućnosti da i približno prepoznate da je tek nedavno tu bila mala rijeka ili potok.

Na drugoj strani su zaustavne brane i hidroakumulacije koje su sa nekih područja iselile stanovništvo, ali što je pogubnije promijenilo mikro-klimu i danas jako utječu na život lokalnog stanovništva, koje još uvijek pamti vrijeme kada je voće na njihovom kraju dobro rađalo, uspijevale razne poljoprivredne kulture i kada se moglo uživati u netaknutoj prirodi. Danas, na tim područjima više nije tako. Dodamo li tome i veliki nemar stanovništva u pogledu bacanja komunalnog otpada, nedovoljno uređenu oblast kaznene politike za takve prekršioce i nepostojanje eko-policije na našem području, onda nam biva jasno da je život u rijekama i oko rijeka gotovo pa ugašen za sva živa bića, osim za čovjeka koji svoju propast na tom planu sam sebi kroji i koja neminovno dolazi.

Budući da se u zadnje vrijeme aktuelizira priča o prostornim planovima kojima se na području općine Jajce i okolnih općina planira gradnja velikih i malih hidroelektrana, ovim putem želim izraziti svoj protest i otpor tome. Rijeke su naše zajedničko dobro. Dodatno narušavanje i uništavanje naših rijeka i potoka bilo bi narušavanje Božijeg emaneta (povjerenja) datog ljudima na Zemlji. Šta ćemo ostaviti svojim potomcima, da li i vodu i dovu, ili samo dovu (molitvu) kojom će proklinjati svoje pretke koji su im uništili prirodu i onemogućili normalan život i rad za ovaj i budući svijet. Na nama je.

Autor: Fikret Čančar, prof

Izvor:akos.ba

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close