Zašto je djeci potrebno postavljati jasne granice?

Iznimno je važno djeci postaviti jasna pravila i granice tokom njihova odgoja.

Ako svojoj djeci postavite granice, ona će naučiti poštovati granice drugih ljudi. Pravila i granice daju djetetu osjećaj sigurnosti.

Ako postavite djetetu granice, ono shvaća da se o njemu brinete. Djeca koja se odgajaju popustljivo, osjećaju da su zanemarena; kao da roditeljima nije do njih stalo.

Granice pomažu djetetu da nauči socijalne vještine: što je društveno prihvatljivo, a što nije. Djeca moraju naučiti da ako prijeđu određene granice, slijede i posljedice; a koje ponekad u životu neće biti bezazlene. Ono što će djetetu uliti sigurnost u postupnom "osvajanju svijeta" jesu granice, koje mu postavljaju roditelji.

Unutar njih se dijete kreće i nužno je da unutar  njih doživljava podršku i ohrabrenje. Mudrost je odrediti te granice, jer to zahtjeva stalnu komunikaciju između roditelja i ostalih članova obitelji, dosljednost i strpljenje s djetetom i sređen i organiziran porodični život.

Roditelji će putem jasno postavljenih granica učiti svoje dijete, uporno i smireno, što se smije, a što ne smije, jasno će djetetu dodijeliti njegovo mjesto unutar porodice u kojoj svi članovi imaju svoje potrebe, ali i odgovornosti, a njihove odgojne intervencije uvijek će biti primjerene, podržavajuće i usmjerujuće. 

Dijete kroz takav odjoj zna da uvijek postoje stvari koje će moći raditi i stvari koje su mu zabranjene, i to bez obzira na trenutno raspoloženje roditelja.

"Čvrsta ruka" često je potrebna tamo gdje nema čvrstih stavova roditelja, a često niti zdrave komunikacije među njima.Roditelji koji ne znaju jasno reći "da" i " ne", zapravo šalju dvostruku poruke djetetu, dovode ga u nepodnošljivu situaciju, u kojoj je sve nekako neodređeno i nedefinirano.Dijete ne može predvidjeti reakcije roditelja i nije sigurno ni u jedan njihov stav.

Na djetetov psihički život teške posljedice ostavljaju "ekstremni" odgoji: ili su te granice postavljene preusko te dijete nema prostora za kretanje i iskazivanje vlastitih osjećaja, ili tih granica uopčte nema.

Odgoj bez jasno postavljenih granica, stvara sindrom tzv. "malog tiranina". Takva djeca stalno umnožavaju svoje pretjerane želje, rastući s iskrivljenom slikom svijeta oko sebe, odrastaju u sebičnjake, često sklone samosažaljevanju.

Ako bezuvjetna ljubav izostane, niti jedan savjet o odgoju ne može funkcionirati. Samo dijete koje je sigurno u bezuvjetnu ljubav svojih roditelja može graditi o sebi pozitivnu sliku, imati povjerenje u ljude oko sebe i biti motivirano za dobre odnose.

Ikc-berlin.de

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close