Zeleno-Poučna priča koju vrijedi pročitati

Kad smo se sreli na putu ezan je ucio.
-¨Hajde, dodji sa mnom u dzamiju…¨- rekao sam ¨… znas da je danas dzuma!?¨
-¨Znas i ti, da ja ne idem u dzamiju!¨
-¨Znam, ali stvarno bih zelio da znam razlog.¨
-¨Pa ne znam ne mogu, znas i brinem se da mi se nece pegla na hlacama pokvariti¨

Samo sam se nasmijao.
-¨Vjerovatno se salis, zar i zbog toga moze da se ne ide u dzamiju?¨
-¨Ozbiljno ti kazem, znas da pazim na svoje odijevanje a posebno volim zeleno.¨ I stvarno, bilo je tako. Odjeca koju je oblacio bila je stvarno lijepa, uvijek je birao da to bude zelena boja i uvijek je bila ispeglana.
-"U redu," rekao sam – "zar nisi nikad u zivotu isao u dzamiju?"
-"Dok sam bio dijete isao sam sa djedom par puta, ali tad nisam razmisljao o tome hoce li mi hlace na koljenima da izblijede i mislim da vise nikako necu ici u dzamiju."
-' Ono sto je rekao zaista me je zbunilo i pokajao sam se sto sam otvorio ovu temu.

Poslije smo se pozdravili i rastali.

Dva mjeseca nakon toga naseg razgovora rekli su mi da je u dzamiji. Odmah sam otisao, bio je ispred safova koji su bili poredani za namaz u dzamijskoj basti. I opet je bilo zeleno, polahko sam mu se priblizio i tihim glasom prozborio:

-"Rekao si da nikako neces dolaziti u dzamiju!?"
Nista nije odgovorio, lezao je na tabutu koji je bio prekriven zelenim

Komentari

komentara

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close