Želja za hidžabom

Moja je priča ona što iz srca dolazi, ono što u duši osjećam. Krenut ću ovu priči iz početka. Kao mala uvijek sam bila naklonjena vjeri, išla u mekteb, odgajana i odrastala koliko toliko u vjerskoj porodici. Koliko toliko više sam to napisala zbog mame, jer ona nije pokrivena i na žalost, da joj se Allah smluje ne praktikuje namaz. Dok babo, mujezin, moj ponos, uvijek sam žalila što nisam muško da me babo nauči učiti ezan, da idem sa njim na džumu, na Bajram…. Sada kada sam porasla sretna sam i zadovoljna naravno što sam babino žensko dijete. Zašto sam ovu priču počela pisati?

Pišem je jer se borim sama protiv sebe, odnosno šejtana koji je u meni, koji me spriječava da načinim jedan veliki korak. Već sam spomenula da sam išla u mekteb, ali nisam spomenula koliko sam voljela nositi mahramu, koliko sam maštala i željela da jednog dana postanem djevojka sa hidžabom. Srce mi se lomi, duša podrhtava dok ovo pišem. Čak me šejtan spiječava i u tome, da ne napišem svoje želje (razumjet će me onaj ko je kroz ovo ili slično prošao). 

Moja želja za hidžabom je oduvijek, od malena ali evo sada već mogu da kažem velika sam djevojka J (23 godine). Sama sebi govorim da je krajnje vrijeme da se odlučim. Nemam nikakvih prepreka što se tiče moga stavljanja hidžaba, znam prvenstveno da bi moj Gospodar bio zadovoljan sa mnom, od moga babe ne bi bilo sretnije osobe, mama….pa mama možda i ne bi bila toliko sretna, ali sigurno se ne bi ni protivila, sestra, ona već nosi hidžab i od nje bi dobila svaku vrstu podrške.

Znam da će se ova moja priča odužiti, možda je neko i neće pročitati zbog same njene dužine, ali jednostavno neke stvari ne mogu da izostavim. Kad sam već spomenula sestru, moja rođena sestra, sve moje na svijetu…kad se je ona odlučila na stavljanje hidžaba, ja noćima nisam spavala(bila sam sretna) ali sam joj zavidila što je prije mene donijela tu odluku, Ustvari to je bila specifična situacija, ona nikad nije iskazivala želju za pokrivanjem, međutim ja sam pričala, pričala i pričala samo o tome. I odjednom je ona donijela tu odluku, naravno svi smo je u tome podržali i ona već 5 godina je ponosna nosilja hidžaba. Ja još uvijek samo pričam o tome, nikako da donesem tu konačnu odluku od koje bih sigurna sam zasjala i zablistala.

Evo sad ovo dok pišem pogledah kroz prozor kad prolazi pokrivena djevojka, da je Allah nagradi, a da se i meni smiluje da donesem tu odluku. Nisam spomenula da sam inače djevojka koja se uvijek na neki način odvajala od današnje svakodnevnice, miniće, suknjice, dekoltee, nisam nikad nosila, to sam uvijek smatrala neprikladnom i nedozvoljenom odjećom. Jednostavno nije mi lijepa ta odjeća. Ali eto, uske hlače, ne mogu reći da nisam nosila i da još uvijek ne nosim, nosim, na žalost, one su moja svakodnevnica i jako i iskreno želim da ih ostavim. Izađem u njima vani i kad primijetim da me neki mušarac mjerka samu sebe kritikujem, svjesna sam svoga grijeha.

Znači moja najveća prepreka oko hidžaba sam ja, ili šejtan koji me obuzme. Na trenutke razmišljam o svom hidžabu, sve pozitivno, a onda odjednom se jave neke misli, kako ćeš sa hidžabom raditi ako se udaš negdje na selo, kako ćeš se suprostaviti onima koji te zbog hidžaba budu ogovarali, da li će te prihvatiti kolege na poslu, prijatelji sa kojima se družim većina njih hoće, jer donekle znaju moju priču.  Fakultet sam završila, sve u životu se nekako posložilo elhamdulillah, za posao se nadam jer sam elhamdulillah uvijek imala neku svoju nafaku, osjećala sam uvijek da me Allah voli.  Sada me je strah, želim da se pokorim Allahu, da učinim tevbu da postanem djevojka sa hidžabom o čemu sam uvijek sanjala. Što se tiče momaka i toga da se npr. neću udati ako se pokrijem ne razmišljam tako, naprotiv mislim da se neću udat ako se ne pokrijem ili da neću imati sretan brak, jer nisam zadobila Allahovo zadovoljstvo. 

Evo kao što vidite iz moje priče sama sebi sam prepreka. Čitam što više o hidžabu, o pokrivanju, pa ako ima neka seka koja želi da se pokrije uskoro neka piše, kakva su njena dešavanje, misli, kolebanja oko svega toga. Na kraju Allah da nam svima oprosti naše grijehe, da nas sve nagradi, najljepšom nagradom i da seke kao ja koje imaju želju za hidžabom ohrabri i počasti konačnom odlukom.   

AMIN                                       

"Djevojka koja će InsAllah zablistati uz hidžab"

Sebil.eu

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close