Željela sam da mi muž postane Jehovin svjedok

Mislila sam da su novac, ugled u društvu, dobar stan, automobil, najbitnije stvari u životu, da je to istinska sreća i uspjeh. Tako sam pokušala da preko Balkana dođem u Evropu da ostvarim svoj san uspješne, nezavisne žene. U Bosni sam ostala neko vrijeme gdje sam čekala prelaz za EU, tu sam upoznala i svoga sadašnjeg muža. Kao demobilisani borac poslije rata radio je kao konobar u kafiću gdje sam izlazila, upoznali smo se i ubrzo sam se zaljubila u njega. Pošto nisam mogla preći u EU iz Bosne, vratila sam se kući u Rusiju gdje sam nakon izvjesnog vremena dobila ponudu za brak od svoga Senada, što sam i prihvatila.

Prije nego što sam došla u Bosnu, imala sam velike predrasude o muslimanima, mislila sam da su tamo luđaci sa mačevima koji će htjeti da me ubiju kada čuju da sam Ruskinja. Ali vrlo brzo sam shvatila da je Bosna prelijepa zemlja, a muslimani iz Bosne su miran i tolerantan narod. Prije udaje bila sam kršćanskih uvjerenja Jehovinih svjedoka, koja su mi bila takoreći vodilja u životu, mislila sam da je kršćanstvo savršena vjera i da nema ništa bolje od njega. U Bosnu sam donijela dvije pune torbe knjiga i literature Jehovih svjedoka. Tako sam na početku braka sa svojim Senadom provodila sate i sate razgovarajući o kršćanstvu gdje sam pokušala da ga ubijedim da je to ispravno i da bi trebao da postane Jehovin svjedok.

U razgovorima o vjeri sa svojim dragim Senadom provodila sam dane i dane, stalno sam razmišljala o tome da li je islam “prav” ili “kriv”, da li je kršćanstvo “prava vjera” ili “zabluda”, tako da smo počeli izučavati religije studiozno. Uzimali smo Kur’an na jednu stranu i Bibliju na drugu i tako smo ih uspoređivali. U većini slučajeva, argumenti iz Kur’ana bili su jači i jasniji, ljepši, što je za mene bio šok. Tada sam rekla mužu: “Ako se dokaže da je Kur’an istina prihvatiću, a ako ne, ostajem kršćanka!” Na tome smo radili dva mjeseca.

U mom dubioznom traganju za istinom više stvari mi je privuklo pažnju u islamu koje su gasile moju duhovnu žeđ i rasplamsalu želju za spoznajom Uzvišenog Boga. Prva stvar koja me fascinirala kao kršćanku su odgovori koje sam našla u Kur’anu, pitanja koja su dogma i nedokučiva stvar za kršćane, misterija. Druga stvar je shvatanje i srčano prihvatanje istine, Allaha dž.š. kao Gospodara, i treće, ljubav koja se rodila u meni prema Allahu dž.š. i pokornosti Njemu. Tada sam razumjela da je islam vjera koju želim.

Kevserina ljubav prema islamu

Prihvatila sam islam svim srcem, svoju pripadnost islamu sam izjavila u javnosti u džamiji pred jednim uglednim sarajevskim hafizom, u prisustvu muža i muslimana i muslimanki, sa još jednom sestrom iz Njemačke koja je također primila islam. Uzbuđenje i radost u mojim prsima, nekakva smirenost i blagostanje, nisam nikad doživjela tako nešto, osjećaj imana i Allahove dž.š. ljubavi u meni nije se mogao porediti ni sa čim. To je jednostavno slast Allahova dž.š. dina, ljepota moga preporoda, moga novog života.

Počela sam da klanjam pomalo, i moj Senad isto tako, kada smo u čaršiji odemo u džamiju klanjamo, izađemo u šetnju. Tako smo provodili dane, sve dok nisam odlučila da se pokrijem, jer nisam mogla da živim “malo ovako, malo onako”. Iman u meni je jačao i tjerao me na potpunu predanost Allahu Uzvišenom. Senadu je trebala moja podrška kao i meni njegova. Kao što reče: “Ja sam joj pokazao put islama, mada ni sam nisam bio na njemu, a ona me je izvela na njega, uz Allahovu dž.š. dozvolu i pomoć”. “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (Al Beqara, 216)