ŽIVOT I SMRT: ŽIVOT U BERZAHU JE IZVAN VREMENA

Za vrijeme bivanja u berzehu umrli je u stanju opažati pojedine stvari. U kaburskome životu čovjek nema osjećaja za vrijeme. Kada bude spušten u kabur ostaje u njemu do Sudnjega dana misleći da je u njemu ostao samo dan ili dio dana. Živi primjer za to dao nam je Uzvišeni Allah govoreći o stanovnicima pećine koje je uspavao tri stotine i devet godina. Kada su se probudili, pitali su se koliko su ostali, o čemu nam Kur’an govori: " Mi smo ih, isto tako probudili da bi jedni druge pitali. 'Koliko ste ovdje ostali?' — upitajedan od njih. 'Ostali smo dan ili dio dana' – odgovoriše.” (El-Kehf, 19)

Zašto. su stanovnici pećine kazali da su ostali u snu dan ili dio dana? Zbog toga što su jedni drugima gledali u lica ili odjeću na kojoj nisu našli nikakvih promjena. Da su kojim slučajem prilikom buđenja iz sna našli svoje nokte i kose duge, brade pobjdjele, da su na svojim licima vidjeli tragove godina, ne bi kazali da su ostali dan ili dio dana. Međutim oni su to­kom tih tri stotine i devet godina živjeli izvan vremena koje na njima nije ostavilo svoje tragove. Tako i stanovnici kaburova bivaju proživljeni u istom obliku u kojem su u njih položeni.

Čovjek neće umrijeti kao dijete, a biti proživljen kao starac ma koliko vremena prošlo. Stoga ih je Uzvišeni pitao: "A koliko ste godina na Zemlji proveli?” — upitat će On. 'Proveli smo dan ili dio dana' —odgovorit će — pitaj one koji su brojali.'”(El-Mu’minun, 113)

Iz svega navedenoga smo saznali da je jedna od zakonito­sti berzeha ta da u njemu nema vremena koje će ostaviti svoje tragove na ljudima, jer oni u njemu žive izvan vremena.

Ovdje nam se također nameće i pitanje da li postoji kaburska patnja za njegove stanovnike? Odgovor glasi da nema istin­ske patnje prije polaganja računa, iako je čovjek u stanju da dok je u kaburu vidi svoje mjesto u vatri ili u Džennetu. Zašto?

Da bi vjernik spoznao veličinu Allahove blagodati prema njemu jer ga je spasio od vatre. Ta spoznaja će se desiti onda kada čovjek vidi oganj Džehennema i blagodati Dženneta i uporedi nagradu onoga koji je činio dobro s kaznom onoga koji je činio zlo i na taj način samome sebi uskratio džennetsko zadovoljstvo.

Vjernik će osjetiti Allahovo dobro i milost i osjetiti da ga je Uzvišeni sačuvao od vatre. On će osjetiti olakšanje i radost kada spozna veličinu Allahove blagodati koja mu je darovana. Uzvišeni nam je prikazao šta se to dešava faraonovim ljudima za vrijeme boravka u grobovima: "Oni će se ujutro i navečer u vatri pržiti, a kada nastpi Čas: 'uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”’ (El-Mu’min, 46)

Kada će faraonovi ljudi biti izloženi vatri? Da li će se to desiti na ovome svijetu? Da su joj bili imalo izloženi i da su je vidjeli bar jednu minutu ne bi obožavali faraona nego bi ga oni ubili i bacili u more. Izlaganje faraonovih ljudi vatri neće se desiti na dunjaluku. Da li će se ono desiti na ahiretu? Ne, jer na ahiretu neće biti samo zakratko izloženi vatri nego će u nju ući da bi bili podvrgnuti kazni i patnji.

Na kraju je jedina mogućnost da periodično bivaju izlo­ženi vatri u berzehu ili kaburu. Dakle: faraonovi ljudi će biti izloženi vatri ujutro i navečer u toku njihovog kaburskog berzehskog života. Ovdje nam se nameće još jedno pi­tanje koje glasi: Da li će faraonovi ljudi svaki dan dva puta izlaziti iz svojih grobova da bi bili izloženi vatri ili će joj pak biti izloženi u svojim grobovima? Niko od ljudi ne može sa sigurnošću ustvrditi ni jedno ni drugo, osim da u kabu­ru postoji neka vrsta patnje kojoj čovjek — nevjernik biva podvrgnut. Medutim istinska kazna i patnja dolazi tek nakon polaganja računa na Sudnjem danu. Faraonovim ljudima je dovoljna kazna to što će vidjeti vatru u kojoj će se mučiti dva puta na dan – ujutro i navečer, jer je iščekivanje kazne teže od njenog dešavanja. Oni su sigurni da će u takvoj vatri biti kažnjavani. Kad god je vide ona će u njima izazvati zastra­šujuću patnju. Možda je takva kazna čak i jača od same ka­me u Džehennemu. Uzvišeni Allah je odredio da se onaj ko jednom izađe s dunjaluka na njega više neće vratiti, nego će biti ponovno proživljen na Sudnjem danu: "Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me da uradimo dobro djelo u onome što sam ostavio!' —  'Nikada!' To su riječi koje će on uzalud govoriti, pred njima će prepreka (berzeh) biti sve do dana, a da će oživljeni biti.” (El-Mu’minun, 99, 100)

Šta je to berzeh? To je pregrada koja razdvaja žive od mr­tvih tako da umrlom nije moguće da se ponovo vrati na dunjaluk. Čak će i šehidima kada vide blagodati koje im je Uzvišeni pripremio i budu tražili od Allaha da se ponovo vrate na dunjaluk da bi obavijestili svoju braću o tome, Uzvišeni kazati: "Propisao Sam da se onaj ko ode s dunjaluka na njega više ne vraća.” U isto vrijeme je Uzvišeni Allah na sebe preuzeo obavještavanje vjernika o dobrobiti pogibije na Allahovom putu i stepenu koji će na drugom svijetu imati šehidi.

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close