ZNANSTVENICI OTKRILI: Svim psihopatama zajedničko je jedno iskustvo iz djetinjstva

Kako neka osoba postane psihopat?

Od Hannibala Lectera do Patricka Batemana, pop kultura voli pričati ‘priče o postanku’ tih hladnokrvnih čudovišta lišenih svih emocija. No ima li istine iza tih senzacionalnih opisa?

Aina Gullhaugen i njen tim na norveškom Sveučilištu znanosti i tehnologije proveli su metaanalizu svih istraživanja objavljenih tijekom prošlih 30 godina koja su promatrala psihopate u kriminalističkim institucijama. Gullhaugen je prije toga i sama provela istraživanje o psihopatima u norveškim zatvorima visoke sigurnosti, piše IFLScience.

Ekstremno roditeljstvo

Ta je kontroverzna analiza izazvala neke od dugo vladajućih pretpostavki o psihopatiji. Uz to je ukazala na dva definirajuća iskustva koja su zajednička među psihopatima, a oba uključuju njihove roditelje i odgajanje.

“Bez izuzetka, ovi su ljudi bili povrijeđeni u društvu svojih skrbnika”, izjavila je Gullhaugen. “I brojni su opisi jasno dali do znanja kako je njihova kasnija bezobzirnost bila pokušaj da se nose s nanesenom štetom, ali na neprikladan ili loš način.”

Osim fizičkog zlostavljanja, mnogi su dijelili i još jedno iskustvo: “Više od polovice psihopata koje sam proučavala bilo je izloženo roditeljskom stilu koji bi se mogao smjestiti na ekstremne krajeve ljestvice. Ili su živjeli u situaciji gdje su se kao dijete nalazili pod totalnom kontrolom i morali biti izuzetno podložni, ili su kao dijete bili zapušteni od strane svojih roditelja.”

To bi moglo “pokazati da su se ta djeca osjećala odbačeno. U puno većem postotku nego što je to kod općeg stanovništva, njihovi su roditelji pokazivali autoritativan stl koji je kompromitirao djetetovu vlastitu volju i nezavisnost”, rekla je znanstvenica. “Ovo je nešto što može nagnati psihopata da se kasnije ponaša bezobzirno prema drugima, manje ili više svjesno kako bi dobio ono što želi.”

Njena teorija sugerira da psihopatija nije samo pitanje prirode, već i odgoja. Kombinacija biološkog temelja osobe, temperamenta, osobnosti i ranjivosti važne su komponente”, kaže Gullhaugen. “Jasno, ne može se sve loše ponašanje objasniti lošim odgojem, no isto tako nije da baš sve nasljeđujemo. To je moj glavni zaključak.”

“Kada prepoznamo da su odgoj i veze psihopata važni, te da je emocionalan život takve osobe složeniji nego što se to ranije mislilo, umanjujemo stigmatizaciju takvih osoba”, zaključila je. “U međuvremenu, dobili smo početnu točku za tretman.”

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda portala kliknite na “Slažem se”. Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close